Posebno mi se sviđa ideja koju Komora nosi: snaga u svima nama. A vjerujte mi, ja to nijesam naučio iz rečenica, nego iz rada. Imao sam priliku da radim u sistemima gdje su ljudi zaista bili jedno — gdje se znanje dijelilo, gdje se rad poštovao i gdje je postojalo povjerenje da svako nosi svoj dio odgovornosti. U takvom okruženju nastajale su ozbiljne stvari, ne zato što je neko bio sam jak, nego zato što su ljudi vjerovali jedni drugima i radili zajedno 

Dolazi vrijeme u kojem se ponovo prepoznaje značaj znanja, tehnologije i proizvodnje. Kao da smo shvatili da bez toga nema stabilnog razvoja, rekao je u intervjuu za Glasnik istakao Vukić Stanić, osnivač kompanije Remid Vis, laureat Nagrade za poseban doprinos razvoju privrede i afirmaciji Komore.

Prema njegovim riječima, Crnoj Gori nedostaje snažna proizvodna osnova.

„Ni generacije prije nas nijesu nijesu imale gotove sisteme, pa su ih stvarale. Nijesu imale razvijenu proizvodnju, pa su je gradile. Nijesu čekale da se sve uslovi sami slože, već su imale hrabrosti da krenu. Crna Gora mora odlučno okrenuti proizvodnji, tehnologiji i stvaranju sopstvene vrijednosti. Ne zato što je to romantična ideja, nego zato što bez toga nema ni ozbiljne ekonomije, ni stabilnosti, ni dugoročne samostalnosti”, kazao je Stanić.

Dobitnik ste priznanja za poseban doprinos razvoju privrede i afirmaciji Komore. Šta za Vas/Vašu kompaniju znači ova nagrada?

V. Stanić: Ova nagrada za mene ima posebnu težinu jer nije priznanje za jedan rezultat ili jedan uspjeh, već potvrda jednog načina rada, razmišljanja i građenja kroz vrijeme.

Kada se pogleda unazad, vidi se da ovo nije priča o jednom trenutku, nego o godinama rada, odlukama, greškama, ponovnim pokušajima i istrajnosti da se ostane u proizvodnji i onda kada to nije bilo ni lako ni isplativo na prvi pogled.

Za mene lično, ovo je potvrda da vrijedi ono u šta sam vjerovao cijeli život — da se znanje mora pretvoriti u rad, a rad u nešto opipljivo, u proizvod, u rješenje, u vrijednost koja ostaje iza čovjeka.

Ali kada sve stavimo na sto, jasno je da je presudan bio i timski rad. Ne samo moj kao osnivača, već svih ljudi koji su kroz godine bili dio ovog puta — ljudi sa kojima sam radio, stvarao i dijelio i dobre i teške trenutke. Nijedna firma se ne gradi sama. Gradi se kroz ljude, kroz povjerenje, zajednički rad i spremnost da se ostane na tom putu i kada je najteže.

Za kompaniju, ova nagrada je potvrda da je pravac koji smo izabrali bio ispravan. Od početka smo birali teži put — da ulažemo u mašine, u znanje i u proizvodnju. U vremenu kada su mnogi išli drugim putem, mi smo ostali u ovom. Zato je ova nagrada i dokaz da takav pristup ima smisla, ali i obaveza da nastavimo istim putem, da budemo još bolji i da ono što smo gradili ne zaustavimo ovdje, nego da ga razvijamo dalje.

Molimo Vas da se za naše čitaoce podsjetite svog poslovnog puta  koji je u velikoj mjeri vezan za kompaniju REMID VIS. (Kako je došlo do toga da postanete osnivač i vlasnik privatnog biznisa, koje ste izazove imali tokom karijere i sl.)

V. Stanić: Moj profesionalni put nije počeo kao ideja da napravim firmu, već kao nastavak rada u struci. Formirao sam se u industrijskom sistemu u kojem se proizvodnja učila kroz praksu, disciplinu i odgovornost, i gdje si morao razumjeti proces u cjelini i stajati iza onoga što radiš.

Devedesetih godina dolazi do promjena i slabljenja velikih sistema, a proizvodnja polako gubi mjesto koje je nekada imala. Možda je to bio i najveći izazov — u jednom periodu znanje i proizvodnja nijesu bili u fokusu, sve je bilo okrenuto bržim i lakšim rješenjima, dok proizvodnja traži vrijeme, strpljenje i ozbiljan rad.

U takvim okolnostima, odluka da se ostane u proizvodnji bila je svjesna. Početak je bio skroman — kroz usluge, prvu mašinu i postepeno širenje. Razvoj nije išao brzo, ali je bio stabilan, kroz rad, reinvestiranje i izgradnju kapaciteta, od male radionice do savremenog proizvodnog sistema.

Izazova je bilo mnogo, ali su svi vodili istoj stvari — da bez jasnog stava i upornosti nema opstanka u proizvodnji.

Danas se stvari mijenjaju. Dolazi vrijeme u kojem se ponovo prepoznaje značaj znanja, tehnologije i proizvodnje. Kao da smo shvatili da bez toga nema stabilnog razvoja.

Zato ovaj put vidim kao kontinuitet — od sistema u kojem sam učio, preko perioda kada je bilo najteže ostati, do danas kada se ponovo otvara prostor da se stvara.

Kako ocjenjujete ulogu i značaj krovne asocijacije crnogorske privrede?

V. Stanić: Privredna komora ima važnu ulogu jer predstavlja mjesto gdje se glas privrede može čuti jasno i objedinjeno. U praksi, to znači da može povezati iskustvo ljudi iz realnog sektora sa onima koji donose odluke i tako doprinositi stvaranju boljeg poslovnog ambijenta.

Njena vrijednost nije samo u predstavljanju, već u tome koliko uspije da prepozna stvarne probleme i pretvori ih u konkretne inicijative. Posebno danas, kada su izazovi kompleksniji, važno je da postoji institucija koja može da poveže privredu, obrazovanje i razvoj.

Vjerujem da Komora ima potencijal da bude još snažniji oslonac razvoju, posebno u dijelu afirmacije proizvodnje, znanja i tehnologije kao ključnih vrijednosti. Jer bez jasnog povezivanja ta tri elementa teško je govoriti o dugoročnom i stabilnom napretku.

U tom smislu, njena uloga nije samo reprezentativna, već razvojna — da prepozna pravac i pomogne da se on pretvori u konkretne rezultate.

Posebno mi se sviđa ideja koju Komora nosi: snaga u svima nama. A vjerujte mi, ja to nijesam naučio iz rečenica, nego iz rada. Imao sam priliku da radim u sistemima gdje su ljudi zaista bili jedno — gdje se znanje dijelilo, gdje se rad poštovao i gdje je postojalo povjerenje da svako nosi svoj dio odgovornosti. U takvom okruženju nastajale su ozbiljne stvari, ne zato što je neko bio sam jak, nego zato što su ljudi vjerovali jedni drugima i radili zajedno.  

Ocijenite ambijent za poslovanje u Crnoj Gori.

V. Stanić: Ako mene pitate, kao nekoga ko dolazi iz proizvodnog sistema, rekao bih da Crna Gora danas još nema ono što joj je najpotrebnije — snažnu proizvodnu osnovu. Nemamo dovoljno ni ljudi, ni znanja, ni sistema koji bi to nosili, ali upravo zato ovo nije pitanje komfora, nego hrabrosti.

Jer ni generacije prije nas nijesu počinjale iz obilja. Nijesu imale gotove sisteme, pa su ih stvarale. Nijesu imale razvijenu proizvodnju, pa su je gradile. Nijesu čekale da se sve uslovi sami slože, već su imale hrabrosti da krenu.

Zato mislim da se Crna Gora mora odlučno okrenuti proizvodnji, tehnologiji i stvaranju sopstvene vrijednosti. Ne zato što je to romantična ideja, nego zato što bez toga nema ni ozbiljne ekonomije, ni stabilnosti, ni dugoročne samostalnosti.

Pred nama je, po mom mišljenju, jasan zadatak: da budemo dovoljno hrabri da proizvodimo, dovoljno strpljivi da gradimo i dovoljno odgovorni da znanje pretvorimo u trajnu vrijednost. Danas možda nemamo dovoljno, ali to ne znači da ne možemo imati. To samo znači da moramo početi da stvaramo.

Zato ambijent za poslovanje ne posmatram samo kroz propise i uslove, već kroz pitanje da li kao društvo imamo volju da ponovo gradimo ono što traje. Ako tu volju budemo imali, onda će i ambijent postati bolji. Ako je ne budemo imali, sve će ostati na nivou potencijala.