Privredna komora Crne Gore organizovala je 13. oktobra seminar „BURNOUT – kako prepoznati, spriječiti i upravljati profesionalnim sagorijevanjem“, posvećen prepoznavanju uzroka profesionalnog sagorijevanja, njegovom uticaju na poslovne rezultate i mogućnostima da kompanije stvore zdravije i održivije radno okruženje.

Seminar je otvorila Marga Koković iz Sektora za obrazovanje i kvalitet Privredne komore Crne Gore, ističući da profesionalno sagorijevanje nije samo problem pojedinca, već pitanje koje se direktno tiče poslovanja, rukovođenja i dugoročne održivosti kompanija.

„Kada govorimo o uspješnom poslovanju, najčešće govorimo o postignutim rezultatima. Međutim, iza svakog od tih rezultata stoje ljudi. A pitanje koje sve češće moramo postaviti jeste: koliko dugo možemo ostvarivati dobre rezultate ako ljudi koji ih stvaraju ostaju bez energije, motivacije i prostora za oporavak?“, kazala je Koković.

Ona je naglasila da prevencija profesionalnog sagorijevanja nije isključivo odgovornost zaposlenih, već i rukovodstva, koje svojim odlukama, načinom organizacije rada i odnosom prema ljudima značajno utiče na radnu atmosferu i dobrobit zaposlenih.

Predavanje je održao Milorad Miša Pavićević iz Elite Academy Balkans, diplomirani ekonomista Univerziteta u Ženevi, sa dugogodišnjim iskustvom na rukovodećim pozicijama u međunarodnim kompanijama na Balkanu, među kojima su Delta, Nestlé Adriatic, Chipita i Pompea. Nakon dvije decenije rada u multinacionalnim kompanijama, 2015. godine pokrenuo je Elite Academy Balkans, čije su aktivnosti usmjerene na razvoj kompanija, menadžmenta i zaposlenih.

Pavićević je profesionalno sagorijevanje razmatrao prvenstveno iz perspektive upravljanja ljudima i organizacije rada, ukazujući na to da dugotrajni pritisak, nejasna očekivanja, prekomjeran obim posla, nedostatak podrške i izostanak priznanja mogu ozbiljno ugroziti motivaciju i efikasnost zaposlenih.

„Problem nije količina posla. Problem je posao bez uticaja, bez priznanja ili bez sredstava, a sve to određuje organizacija, ne zaposleni“, istakao je on, naglašavajući da je za prevenciju profesionalnog sagorijevanja neophodno prepoznati i mijenjati organizacione okolnosti koje dovode do iscrpljenosti.

Prema njegovim riječima, uloga rukovodilaca posebno je važna u stvaranju radnog okruženja u kojem se visoki rezultati ne postižu po cijenu zdravlja i dugoročnog iscrpljivanja zaposlenih.

„Firma ne može biti zdravija od ljudi koji je vode, zato počnite od sebe“, poručio je Pavićević, ukazujući na značaj ličnog primjera menadžera, jasnog postavljanja prioriteta, otvorene komunikacije i poštovanja vremena za odmor.

Prema njegovim riječima, dok stres često prati osjećaj preopterećenosti i stalne žurbe, sagorijevanje se može ispoljiti kroz iscrpljenost, emocionalno distanciranje od posla, gubitak motivacije i smanjenu profesionalnu efikasnost. Kada takvo stanje postane dugotrajno, posljedice se ne odražavaju samo na pojedinca već i na kvalitet odlučivanja, međuljudske odnose, produktivnost i stabilnost poslovanja.

Pavićević je ukazao i organizacione faktore koji doprinose sagorijevanju. Među njima su neodrživ obim posla, nedovoljna kontrola nad načinom rada, nesrazmjera između uloženog truda i priznanja, narušeni odnosi u kolektivu, nepravedan tretman i nesklad između vrijednosti koje kompanija zastupa i načina na koji posluje.

U tom kontekstu, istakao je da prevencija zahtijeva više od individualnih strategija za upravljanje stresom. Iako su odmor, san, fizička aktivnost i druge tehnike oporavka važni, dugoročni rezultati zavise i od spremnosti kompanije da preispita organizaciju rada i ukloni izvore hroničnog pritiska.

Takođe je govorio o konkretnim koracima koje rukovodioci mogu preduzeti: jasnije definisanje prioriteta, realnije planiranje obaveza, redovni razgovori sa zaposlenima, prepoznavanje i uvažavanje njihovog doprinosa, podsticanje otvorene komunikacije i stvaranje okruženja u kojem zaposleni mogu ukazati na probleme bez straha od negativnih posljedica.

Među preporukama su i uvođenje kratkih pauza između sastanaka, racionalizacija sastanaka i komunikacije, poštovanje vremena za odmor i jasna pravila u vezi sa slanjem poslovnih poruka van radnog vremena. Posebno je naglasio važnost primjera koji daju rukovodioci, jer se kultura kompanije oblikuje ne samo onim što menadžment govori već i načinom na koji se ponaša.

,,Održivi poslovni rezultati ne treba da se zasnivaju na dugotrajnom iscrpljivanju ljudi, već na kvalitetnoj organizaciji rada, odgovornom rukovođenju i stvaranju uslova u kojima zaposleni mogu da ostvaruju svoj potencijal. Očuvanje energije, motivacije i zdravih odnosa na radnom mjestu zato predstavlja važan preduslov uspješnog i konkurentnog poslovanja’’, zaključio je Pavićević.