Ulaganje u ljudski kapital ključno za održivi razvoj države

Ulaganje u ljudski kapital kroz obrazovanje, digitalne vještine, inkluzivnost i međusektorsku saradnju ključno je za održivi razvoj Crne Gore i zadržavanje mladih u državi, jer omogućava stvaranje pravednijeg društva, konkurentne ekonomije i bolje perspektive za sve građane.

To je poručeno na konferenciji Razvoj ljudskog kapitala 2025, koju su organizovali Savjet stranih investitora u Crnoj Gori (MFIC) i Privredna komora Crne Gore.

Ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Naida Nišić istakla je odlučnost Vlade da gradi moderno, inkluzivno i održivo tržište rada koje stavlja čovjeka u centar razvojnih politika.

Ona je naglasila da Ministarstvo ne vidi tržište rada samo kao ekonomski prostor, već kao priliku za ostvarenje individualnih potencijala i izgradnju pravednijeg društva.

Govoreći o reformama, Nišić je istakla izmjene Zakona o radu koje podrazumijevaju fleksibilnije modele zapošljavanja, bolju zaštitu zaposlenih i podsticanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Poseban fokus stavljen je na unapređenje položaja žena kroz mjere kao što su neprenosivo roditeljsko odsustvo i podrška tokom porodiljskog odsustva.

„Ne rješavamo samo pitanje zaposlenosti, već mijenjamo kulturu rada ka ravnopravnijem, humanijem i efikasnijem sistemu“, poručila je Nišić.

Ukazala je na program „Garancija za mlade“, koji se trenutno sprovodi u tri pilot opštine, a ima za cilj da mladima obezbijedi šansu za obrazovanje, obuku ili zaposlenje u roku od nekoliko mjeseci.

„Plan nam je da program uskoro obuhvati čitavu teritoriju Crne Gore“, kazala je, dodajući da je ključna saradnja sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija na razvoju cjeloživotnog učenja i digitalnih vještina usklađenih sa potrebama tržišta rada.

Predsjednica Privredne komore Crne Gore, dr Nina Drakić kazala je da globalni i regionalni izazovi u ovoj oblasti nikad nijesu bili kompleksniji, te usljed brzog tempa industrijskog razvoja, geopolitičkh okolnosti i sveprisutnih, gotovo svakodnevnih promjena organizacije rada, postaje sve teže izboriti se sa njima.

„Stoga ulaganje u ljudski kapital treba razumjeti kao investiciju u otpornost našeg društva, konkurentnost privrede i dugoročnu perspektivu svakog građanina“, navela je Drakić.

Ocijenila je da privatni sektor ima ključnu ulogu u ovom procesu.

„Kroz saradnju sa obrazovnim institucijama možemo i moramo razvijati programe obuke koji odgovaraju potrebama tržišta rada. Takođe, kompanije imaju odgovornost da ulažu u svoje zaposlene kroz programe kontinuiranog obrazovanja i profesionalnog razvoja“, rekla je Drakić.

Prema njenim riječima, poseban fokus treba staviti na mlade ljude, kao nosioce budućih promjena.

„Neophodno je stvarati okruženje koje podstiče inovacije i preduzetništvo među mladima, uz podršku startap inkubatorima i adekvatne finansijske podsticaje. Na taj način možemo zadržati talente u zemlji i spriječiti odlazak mladih misleći na našu budućnost“, poručila je Drakić.

Predsjednik Odbora direktora MFIC, Tamaš Kamaraši istakao je da ulaganje u ljude postaje ključno u svijetu u kojem su promjene sve brže, a sticanje novih vještina obavezno.

„Zato pitanje ljudskog kapitala za nas u Savjetu ima posebnu važnost jer usmjerava način razvoja Crne Gore“, naveo je Kamaraši.

Kazao je da su u Savjetu stranih investitora ponosni na članice te asocijacije, kompanije koje već decenijama posluju u Crnoj Gori.

„One njeguju najbolje međunarodne korporativne prakse u oblasti razvoja zaposlenih. Ulažu u obuke, u unapređenje vještina, u stvaranje radnog okruženja koje motiviše i podstiče inovacije“, naveo je Kamaraši.

Istakao je da su u Savjetu stranih investitora postavili sebi jasan cilj: da doprinesu tome da Crna Gora postane najnaprednija i najkonkurentnija ekonomija u regionu Jugoistočne Evrope, „država u kojoj investitori i talenti sarađuju i rade u najboljem interesu cijelog društva“.

Tokom prvog panela „Crna Gora i ljudski kapital – Gdje smo danas?“, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore prof. dr Maja Baćović, je ukazala na dva ključna indikatora ljudskog kapitala. Prvi se odnosi na indeks HUMANOG KAPITALA koji je razvila Svjetska banka, a koji obuhvata period od 2010. do 2020. godine.

„Prema ovom indeksu, Crna Gora se nalazi u sredini međunarodne rang-liste, sa vrijednošću od 0,63 u 2020. godini. Srbija ne nešto bolja u odnosu na nas sa 0,65, Albanija je na istom nivu kao mi, a nešto nižu vrijednost imaju Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija su nešto niže – sa 0,58 i 0,56.  Razvijenije države EU imaju značajno više rezultate. Slovenija, na primjer, ima vrijednost 0,77, Hrvatska 0,71, dok je Finska, država sa jednim od najkvalitetnijih obrazovnih sistema, na nivou od 0,80. Crna Gora se tako svrstava u grupu zemalja sa višim srednjim nivoom dohotka“, navela je Baćović.

Drugi indikator na koji se osvrnula jeste udio stanovništva u radno sposobnoj dobi (15–64 godine) koje ima visoko obrazovanje.

„Prema Eurostat podacima, oko 22 odsto crnogorske populacije u toj starosnoj grupi ima visokoškolsko obrazovanje, dok ukupno, uključujući i starije od 65, taj procenat iznosi 26 odsto. U poređenju sa prosjekom EU od 31,7 odsto, Crna Gora zaostaje oko devet odsto“, rekla je Baćović.

Kao pozitivan primjer, navela je Irsku, gdje 48 odsto stanovnika ima visoko obrazovanje, ističući kako je ulaganje u pametne usluge i znanje dovelo do izuzetnog privrednog rasta.

Govoreći o emigracijama, Baćović je upozorila na zabrinjavajući trend odliva kadrova.

„Prema analizama Društva statističara i demografa Crne Gore, godišnje iz države emigrira oko 8.000 građana. Od toga, podaci Evropske komisije pokazuju da oko 4.000 njih godišnje dobije dozvolu za boravak u državama EU. Ostatak se seli u druge države, uključujući SAD i azijske države“, navela je Baćović.

Ukazala je da su motivi emigracije većinom ekonomski.

„Oko 50 odsto emigranata odlazi zbog zaposlenja, dok 10–15 odsto migrira zbog obrazovanja. Ostatak čine porodični razlozi“, precizirala je Baćović.

Ona je naglasila da bi smanjenju emigracija doprinijelo ekonomsko osnaživanje Crne Gore, stvaranjem atraktivnijeg ambijenta za rad i život mladih i obrazovanih ljudi.

Baćović je upozorila i na činjenicu da se broj emigranata u EU povećava – 2014. godine bilo ih je 1.600, dok ih je 2022. bilo oko 4.000.

„Uz ulazak Crne Gore u EU, koji se očekuje, otvoriće se i evropsko tržište rada, što će dodatno povećati konkurenciju. Zato se mora strateški pristupiti jačanju ljudskog kapitala“, istakla je Baćović.

Poručila je da su za izgradnju ljudskog kapitala odgovorni su svi – država, kroz obrazovni sistem; pojedinci, kroz vlastitu motivaciju i ulaganje; i kompanije, kroz kontinuirano obrazovanje i usavršavanje zaposlenih.

„Ulaganje u ljudski kapital više od finansijskog troška – ono uključuje i vrijeme, odricanja i odlučnost pojedinca. Zato je ključno da svi akteri sistema prepoznaju svoj dio odgovornosti u ovom procesu, kako bi Crna Gora mogla konkurisati na evropskom i globalnom tržištu znanja i vještina“, zaključila je Baćović.

Generalna menadžerka Univerziteta Donja Gorica (UDG) doc. dr Sandra Tinaj, smatra da je u vremenu kada su političke i ekonomske teme dominantne, posebno važno razgovarati o ljudskom kapitalu, „kao fundamentalnom pitanju održivog razvoja društva, a ne samo ekonomije.“

Ona je istakla da se ljudski kapital najčešće vezuje za obrazovanje, ali da njegova suština leži u četiri ključne komponente: intelektualni kapital (znanje, obrazovanje, inovacije), zdravstveni kapital (mentalno i fizičko zdravlje), emocionalni kapital (solidarnost, empatija, međuljudsko povjerenje) i socijalna kohezija.

Tinaj je naglasila da mladi danas pokazuju veću senzibilnost za sve te komponente, što je ohrabrujuće.

„Nažalost, to nisu problemi koji se rješavaju instant mehanizmima. Potrebna su sistemska, dugoročna rješenja – dio šire kulturne i duhovne klime“, rekla je Tinaj, upozorivajući na zabrinjavajuće društvene pokazatelje poput rekordno niske stope nataliteta i sveprisutnog osjećaja nepovezanosti mladih sa društvom.

Govoreći o odgovornosti obrazovnog sistema, Tinaj je naglasila da kvalitetno obrazovanje ne može biti izolovani mehanizam koji automatski rješava izazove tržišta rada.

„Univerzitet Donja Gorica u partnerstvu s brojnim hotelima u Crnoj Gori sprovodi program u kojem podjednako učestvuju i profesori i menadžment hotela. Rezultati su izvrsni – studenti već na startu dobijaju značajne početne pozicije“, kazala je Tinaj.

Ona je upozorila i na praksu da se sva odgovornost prebacuje na obrazovne ustanove.

„To nije realno. Cijelo društvo mora raditi na razvoju radnih navika i sistema vrijednosti kod mladih ljudi“, poručila je Tinaj.

Poseban naglasak stavila je na važnost cjeloživotnog učenja i digitalne pismenosti.

„Digitalne vještine nijesu samo kurs, to je stil života. Potrebna je agilnost, spremnost da se prilagodimo i odgovorimo na promjene“, rekla je Tinaj.

Smatra da je vrijeme da svi zajedno– obrazovne ustanove, poslodavci i društvo preuzmemu dgovornost i zajednički kreiraju ambijent u kojem mladi neće tražiti šansu van Crne Gore, „nego u njoj vidjeti prostor za rast, razvoj i život dostojan obrazovanog, vrijednog i odgovornog čovjeka“.

Izvršna direktorica NVO Roditelji, Kristina Mihailović je, govoreći o PISA testiranju, naglasila da Crna Gora već godinama bilježi loše rezultate, a da učenici ne uspijevaju da primijene naučeno gradivo u stvarnom životu.

„Naši učenici i dalje uče napamet, uče lekcije i najveći dio pažnje se posvećuje takvom načinu usvajanja znanja. Funkcionalno znanje nedostaje, i to je ono što testiranja pokazuju“, rekla je Mihailović.

Dodala je da iako je primijećeno da su se institucije ovoga puta pripremale za PISA testiranje, istinski uzroci problema nisu suštinski adresirani.

„Nećemo promijeniti znanje naše djece ako ih budemo samo motivisali da test shvate ozbiljno. Moramo mijenjati način prenošenja i usvajanja znanja“, poručila je Mihailović i dodala da predstoji težak, ali nužan put obrazovne reforme.

Osvrnula se i na nedavno usvojenu Strategiju reforme obrazovanja, izražavajući nadu da će ona u narednih deset godina pomoći u rješavanju ključnih problema.

Međutim, upozorila je da izdvajanja iz budžeta za obrazovanje i dalje nijesu na nivou evropskih preporuka i da obrazovanje još uvijek nije prepoznato kao stvarni prioritet.

Mihailović se osvrnula i na odnos između nastavnika i roditelja.

„Ako pitate nastavnike, reći će vam da roditelji ne žele da uče sa djecom. Ne znam kako smo došli do toga da roditelji treba da uče sa djecom. I ako pitate roditelje – više od 80 odsto njih plaća privatne časove djeci“, kazala je Mihailović, pozivajući se na podatke iz velike ankete sprovedene u saradnji sa UNICEF-om i Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija, u kojoj je učestvovalo oko 6.000 roditelja iz cijele Crne Gore.

To je, kako je dodala, izuzetno velika brojka.

„Pokazuje da postoji problem i u načinu izvođenja nastave, i u obimu časova, i u samom pristupu. Sve to dovodi do poražavajućih podataka – da djeca ne razumiju gradivo dovoljno, pa im treba dodatna pomoć“, zaključila je Mihailović.

Izvršni direktor konsultantske kuće Inteligencija MNE, mr Mirza Mulešković, je govoreći o analizi Savjeta stranih investitora, naglasio da je prosječna ocjena ljudskog kapitala u Crnoj Gori u 2024. bila svega 5,5 (na skali od 1 do 10), što pokazuje da je veza između obrazovanja i privrede izuzetno slaba.

„Imamo problem praćenja i slušanja tržišnih trendova, ali i razumijevanja naše ekonomske strukture, jer obrazovni sistem zavisi upravo od nje. Bez jake i diversifikovane ekonomije nema napretka obrazovanja, niti društva u cjelini“, ocijenio je Mulešković.

On  je naveo i podatke iz istraživanja Američke privredne komore i Unije poslodavaca prema kojima 65 odsto članica AmCham-a je nezadovoljno kvalitetom radne snage, dok 76 odsto crnogorskih poslodavaca smatra da kadrovi koji dolaze iz obrazovnog sistema nisu spremni za tržište rada.”

„Ovo nisu samo poruke za donosioce odluka, već i za sve aktere – potrebne su sistemske, duboke promjene, koje mijenjaju način razmišljanja o obrazovanju,” kazao je Mulešković, dodajući da Crna Gora mora da prati globalne trendove i ne smije se zadovoljiti prosjekom.

Smatra i da je neophodno mnogo više dijaloga i saradnje – i sa velikim i sa malim privrednicima, navodeći da oni čine 95 odsto naše ekonomije.

„Nije obrazovni sistem jedini odgovoran. Ne može se problem riješiti ako se svi ne uključe – od privrede, institucija, do civilnog sektora“, poručio je Mulešković.

Istakao je da državu, bez kvalifikovane radne snage, investitori neće prepoznati kao destinaciju, navodeći da je jedan od osnovnih faktora za investitore kvalitet ljudskog kapitala.

Govoreći o odlasku mladih iz Crne Gore, Mulešković je rekao da glavni razlog nije obrazovanje ili zarade, već kvalitet života.

„Ljudi odlaze jer ne vide perspektivu, jer ne osjećaju stabilnost i nemaju mogućnosti da kvalitetno provedu slobodno vrijeme. Ako želimo da ih zadržimo – moramo unaprijediti sve segmente društva“, jasan je Mulešković.

Osvrnuo se i na značaj digitalne transformacije i vještačke inteligencije.

„Neće nas AI zamijeniti, ali će nas natjerati da naučimo kako da razvijamo sopstvene kapacitete. Takmičili smo se sa mašinama, sada učimo kako da ih koristimo da bismo napredovali. Moramo da budemo konkurentni, a to zahtijeva zajednički rad obrazovanja, ekonomije i svih društvenih činilaca“, rekao je Mulešković.

Panelom je moderirala Slavica Pavlović, direktorica Sektora udruženja PKCG.

Lideri i obrazovanje, ali sve više i vještačka inteligencija, oblikuju ljude i organizacije i zato su potrebne prekvalifikacije, zaposleni sa sopstvenom voljom za rast i razvoj, a na kompanijama je da stvore psihološki bezbjedno okruženje u kojem ljudi mogu da isprobaju ono što su naučili.

To su zaključci su panela “Izazovi razvoja ljudskog kapitala i talenta – kako rade drugi” u okviru konferencije Razvoj ljudskog kapitala 2025, koju su organizovali Savjet stranih investitora u Crnoj Gori (MFIC) i Privredna komora Crne Gore.

Panelu je prethodilo predstavljanje Izvještaja o ljudskom razvoju 2025., gdje je prof. dr Dragana Radević kazala da se vještačka inteligencija (VI) prepoznaje kao naša stvarnost, a da je UNDP u okviru izvještaja anketirao više od 20 hiljada ljudi širom svijeta kako bi razumio globalne percepcije o VI.

„Dok u javnosti dominira strah da će VI zamijeniti čovjeka, istraživanje UNDP-a pokazuje drugačiju sliku – u razvijenijim zemljama, građani VI doživljavaju kao priliku. Danas čak jedan od pet ispitanika koristi vještačku inteligenciju svakodnevno. Očekuje se da će u narednim godinama ta brojka porasti, u nekim zemljama i do 60 odsto, dok je globalni prosjek očekivanog rasta 46 odsto“, rekla je Radević.

Poseban segment izvještaja, kako je dodala, tiče se mentalnog zdravlja.

„Do sada je bilo uobičajeno da mladi i stariji različito percipiraju svoje mentalno stanje, dok su najveći pritisci zabilježeni kod osoba u dobi od 40 do 50 godina. Međutim, sada ta „kriva“ postaje dijagonalna sve više digitalno pismenih osoba osjeća pritisak automatizacije, ali i vidi mogućnost za unapređenje sopstvenih kapaciteta“, navela je Radević.

Izvršna direktorica ERISE inicijative za reformu obrazovanja u jugoistočnoj Evropi, Tina Šarić, ukazala je na važnost sistemske koherentnosti.

„Ne radimo ništa izolovano. Svaki rezultat mora biti upotrebljiv, od standarda zanimanja, do nastavnog materijala i politike obrazovanja. Počinjemo od strategije, ali se spuštamo do učenika i profesora“, poruka je Šarić.

Ona je objasnila da ERISE analizom obrazovnih i ekonomskih dokumenata na regionalnom nivou prepoznaje zajedničke izazove, a potom uz partnere iz struke i privrede razvija konkretna rješenja.

„Fleksibilnost je ključ. Ono što razvijamo regionalno, mora biti prilagodljivo nacionalnim kontekstima”, sigurna je Šarić.

Za Dražena Kveža izvršnog direktora za ljudske resurse na nivou Grupe, Addiko Bank AG, promjena u kulturi organizacije ne počinje sa zaposlenima već sa liderima.

„Način razmišljanja rukovodstva – to je ono što sve određuje. Lideri oblikuju pravila igre: šta se toleriše, šta se nagrađuje, šta se prepoznaje. Kultura nije ono što piše na zidu, već ono što se vidi u svakodnevnim ponašanjima”, jasan je Kvež.

U Addiko banci, proces izgradnje kulture temelji se na prilagođenim alatima i mjerljivim vrijednostima.

„Ne koristimo alate sa police, sve što primjenjujemo prilagođeno je našim specifičnim vrijednostima. Čak i mjerenje angažovanosti zaposlenih sadrži dodatna pitanja koja se odnose na naše principe jer samo tako možemo dobiti pravu sliku”, smatra Kvež.

Naglašava da promjena ponašanja nije laka, naročito ako nije prirodna jer kako je kazao neki ljudi to jednostavno nemaju u sebi, ali sistem može pomoći.

“Uveli smo ‘kulturne ciljeve’ u sistem procjene učinka i povezali ih sa varijabilnim dijelom zarade. Možda zvuči tehnički, ali funkcioniše. Ljudi počnu da primjenjuju novo ponašanje i vremenom ga usvajaju”, rekao je Kvež.

Dodaje i da veličina tima nije prepreka, jer „svaka mala jedinica stvara svoj kulturni balon, koji kasnije postaje dio šire kulture kompanije“.

U tom smislu, zaključuje, lideri moraju biti svjesni sebe, svojih granica i uticaja jer organizacione promjene počinju i završavaju se upravo kod njih.

David Margason, CEO Porto Montenegra, istakao je: „Zaljubljenik sam u vještačku inteligenciju, iako sam u njenoj praktičnoj primjeni još daleko iza krive. Vjerujem da će VI omogućiti ljudima da se više bave kreativnim, a manje administrativnim poslovima.”

Njegova glavna poruka bila je usmjerena na slobodu i autentičnost u radnom okruženju:

„Ne zamišljajte šta drugi žele da budete. Budite ono što jeste – to je korisno za organizaciju, a osnažujuće za vas”, rekao je Margason.

U njegovoj kompaniji, kako je rekao, vrijednost se ne stvara kroz administraciju, već kroz ideje.

„Želim da što više ljudi bude oslobođeno ponavljajućih zadataka i posvećeno stvaranju. Ne želimo da ih zadržavamo, već da im damo razlog da ostanu”, jasan je Margason.

Kajter Balint Adem iz OTP grupe upozorio je da prave promjene ne nastaju tokom transformacije, već nakon nje.

“Kupovina banke je tehnički posao. Prava bitka počinje kada spojite dvije kulture. Zato OTP koristi dijagnostičke alate da izmjeri ono što se dešava ispod haube i da razumije vrijednosti koje pokreću zaposlene. Kultura jede strategiju za doručak. I zato lideri moraju biti svjesni uloge koju igraju”, kazao je Adem.

Njegova ključna poruka bila je da je brzina prilagođavanja organizacije jednaka brzini prilagođavanja njenih lidera „Ako lideri žive u prošlosti, organizacija je osuđena.“

Zato se, kako je rekao, u OTP-u snažno fokusiraju na razvoj liderstva i u IT sektoru i van njega.

„U saradnji sa eksternom IT kompanijom pokrenuli smo program koji zovemo BUZZ – on obuhvata stotine dana obuke u četiri ključne oblasti: low-code, no-code, data, AI i cloud. Cilj je da svi zaposleni, bez obzira na sektor, razumiju nove tehnologije i da znaju kako ih mogu primijeniti u svom poslu. Ako imate product developera u retailu ili nekog ko upravlja mrežom filijala oni moraju razumjeti koje tehnologije postoje i kako da te potrebe prevedu IT timu. Mora postojati snažna saradnja“, rekao je Adem.

Ipak, upozorava da edukacija jednog dijela tima nije dovoljna, već se mora razvijati cijeli sistem.

„Ako samo jedna osoba ide na terapiju, a druga ne udaljiće se. Isto je i u organizaciji. Ako učite ljude i ne omogućite im da primijene naučeno prestaće da daju ideje. Zato je neophodan pristup zasnovan na sistemskom razmišljanju, kako bi nova znanja zaista donijela promjene u praksi. Uz to, ključna je i psihološka sigurnost. U svijetu Instagrama i TikToka, greške više nijesu popularne. A bez prostora da griješimo nema inovacija”, jasan je Adem.

Organizacije koje žele napredak, kako je zaključio, moraju stvarati okruženje u kojem se ljudi osjećaju bezbjedno da eksperimentišu, propituju status quo i predlažu nova rješenja bez straha da će biti osuđeni.

Panel je moderirala prof. dr Milica Vukotić dekanica Fakulteta za informacione sisteme i tehnologiju UDG.