Kontrola i prevencija obolijevanja od legionarske bolesti
U Privrednoj komori Crne Gore 12. decembra je u saradnji sa Institutom za javno zdravlje organizovana radionica na temu „Kontrola i prevencija obolijevanja od legionarske bolesti, legioneloza povezana sa putovanjem i odgovor javnog zdravlja“.
Radionica je organizovana u skladu sa Planom i Programom kontinuirane medicinske edukacije (KME) koji je usvojilo Ministarstvo zdravlja, sa fokusom na menadžere ugostiteljskih objekata, hotelijere kao i za menadžere smještajnih objekata koji imaju centralne sisteme hlađenja, grijanja i vodosnabdijevanja, saune i bazene za kupanje.
Epidemiološke karakteristike legioneloze naveo je dr Marijan Bakić, specijalista epidemiolog. Primarijus dr sci. med. dr Sanja Medenica, specijalista epidemiolog, govorila je na temu legioneloze i javnog zdravlja, a o bezbjednom vodosnabdijevanju i prevenciji legionarske bolesti izlaganje je imala dr Ivana Joksimović, specijalista higijene.
Moderator radionice bila je Sanja Marković, sekretarka Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore, koja je istakla da je riječ o jako važnoj temi za Crnu Goru kao turističku zemlju, jer se svaka pojava legionele piše na mapi turizma, pa je bolje preduprijediti ovu pojavu.
Legionela je bakterija širom rasprostranjena u prirodi, najčešće u slatkim voda, toplim izvorima i vlažnom zemljištu, i izaziva legionarsku bolest, te pontijačnu groznicu. Rizik od infekcije nastaje kada bakterije dospiju u sisteme koji stvaraju vodeni aerosol na mjestima gdje borave ljudi. Ljudi obole kada udahnu male kapljice vode zagađene ovom bakterijom. Mjesta rizika u smještajnim objektima su: tuševi i slavine, spa i whirlpool bazeni, džakuzi kade, turska kupatila i saune, rashladni tornjevi i isparljivi kondenzatori koji se koriste za klimatizaciju, ukrasne fontane, naročito u zatvorenom prostoru, kao i vlažni štandovi za hranu.
Procjene su da je oko 1.000 turista iz Evrope godišnje zarazi legionarskom bolešću (teški oblik upale pluća) prilikom odmora i boravka u hotelima širom kontinenta. Najveći procijenjeni rizik za potencijalnu zarazu predstavljaju smještajni kapacitetima koji rade sezonski, jer period tokom kojeg su zatvoreni pogoduje rastu i razmnožavanju bakterija na različitim kritičnim tačkama. U slučaju kada se utvrdi da su dva ili više registrovana oboljela boravila u istom smještajnom objektu, posebno u kratkom vremenskom periodu, informacije se javno objavljuju, što dovodi do toga da turoperatori nerijetko otkazuju unaprijed rezervisane aranžmane. Tako, pored nesumnjivog javnozdravstvenog rizika, legionela može ugroziti prihode i poslovanje turističkog sektora.
U cilju smanjenja rizika od ove bolesti u ugostiteljskim objektima važno je redovno sprovoditi preventivne mjere. Preporučuje se da svi ugostiteljski/smještajni objekti uvedu aktivni program kontrole legionele u svojim ustanovama, te da se službeno odredi osoba koja će biti zadužena za preduzimanje preventivnih mjera protiv ove bakterije. Odgovornu osobu treba dodatno obučiti za tu dužnost a ona, uz pomoć Uprave objekta, mora da obezbijedi da svo uključeno osoblje bude svjesno značaja ovog vida prevencije. Ona nadzire i vodi pisanu evidenciju o primjeni preventivnih mjera, sa zabilježenim datumima, vrstom sprovednih postupaka, izmjerenim vrijednostima (npr. slobodnog rezidualnog hlora, temperature vode i dr.), kao i eventualno uočenim nedostacima i predlozima za njihovo uklanjanje.
U objektima je, između ostalog, potrebno isprazniti talog iz bojlera i rezervoara, oprati i dezinfikovati zidove rezervoara i napuniti čistom vodom. Preporučuje se čišćenje i dezinfekcija grijača za vodu (bojlera, kalorifera) jednom godišnje. Neophodno je očistiti od taloga i kamenca mrežice na slavinama i rozete tuševa, isprati čitav sistem tople i hladne vode, kao i protivpožarnih hidranata. Nakon ispiranja, treba zagrijati toplu vodu u rezervoaru (bojleru), radi tzv. pasterizacije sistema. Ako sistem grijanja tople vode ne omogućava pasterizaciju, preporučuje se hiperhlorisanje sistema tople vode, naročito nakon građevinskih radova. Temperatura tople vode na slavinama ne smije pasti ispod 50, a hladne prelaziti 20 stepeni u toku čitavog rada objekta. Razlika između najviše i najniže temperature zabilježene na slavinama nakon jednog minuta ispuštanja vode ne smije biti veća od 10°C.
U Crnoj Gori od 2013. kada su zabilježene dvije oboljele osobe od legionarske bolesti, nijesu registrovani novi slučajevi. Ipak, Institut za javno zdravlje svake godine dobije nekoliko prijava od ECDC da utvrde da li su strani turisti koji su boravili u našoj državi ovdje inficirani legionelom.
Tokom radionice je zaključeno da je, u cilju preventivnog djelovanja i zaštite od legionele, važna sinergija privrede i nadležnih zdravstvenih institucija.
