Rast troškova poslovanja i neizvjesnost u pogledu efekata Euro modela dodatno opterećuju poljoprivredu i prehrambenu industriju, zbog čega je neophodno da se ekonomske mjere kreiraju uz uvažavanje realnih mogućnosti privrede. Ovo je poručeno na sjednici Odbora Udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije PKCG, održanoj 4. novembra u hotelu Onogošt u Nikšiću.

Zbog toga su  privrednici pozvali na intenzivniji dijalog sa Vladom, analizu posljedica predloženih rješenja i snažniju podršku domaćoj proizvodnji, uz istovremeno unapređenje uslova za razvoj i investicije u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije.

Sekretarka Odbora Lidija Rmuš predstavila je informaciju o poslovanju u oblasti agrara i prehrambene industrije a period januar-septembar 2026.godine, ukazujući na različite rezultate po proizvodnim granama tokom 2026. godine. Istakla je da je rod voća bio veoma dobar, ali da nedostaju kapaciteti za preradu i skladištenje, dok su pojedini proizvođači imali poteškoća sa plasmanom proizvoda i niskim otkupnim cijenama. Dobra turistička sezona pozitivno je uticala na poslovanje prehrambenog sektora, a zabilježen je i rast industrijske proizvodnje hrane od 4,9%, odnosno pića od oko 10%.

Posebno je upozorila na kontinuirani rast uvoza hrane  pića I cigareta  , koji je za 9 mjeseci iznosio  preko  oko 800 miliona eura i veći je za oko 2,5%. Kao ključne izazove za domaće proizvođače izdvojila je visoke troškove poslovanja, nepovoljan poreski okvir, odnosno visoku stopu PDV-a na hranu, kao i izostanak odgovora na zahtjeve privrede za smanjenje akciza i poreskih opterećenja. Naglasila je i zabrinutost zbog mogućeg uticaja Euro modela na konkurentnost prehrambene industrije, rast troškova rada i izvozne mogućnosti domaćih kompanija.

Kao važne naredne korake istakla je potrebu za unapređenjem zakonodavnog okvira, posebno kroz donošenje zakona o nefer trgovačkim praksama i državnoj pomoći poljoprivredi, kao i nastavak podrške prehrambenoj industriji kroz programe konkurentnosti, IPARD-a i rasta Agrobudžeta

Predsjednik Odbora, Milutin Đuranović ukazao je na značaj poljoprivrede i prehrambene industrije za ukupnu crnogorsku ekonomiju, ističući da ovaj sektor ostvaruje oko milijardu eura proizvodnje.  Ocijenio je da takav doprinos zahtijeva snažniju budžetsku podršku poljoprivredi, koja trenutno nije srazmjerna njenom značaju za ekonomiju. Govoreći o Euro modelu, upozorio je da bi povećanje troškova rada moglo dovesti do rasta cijena domaćih proizvoda i smanjenja njihove konkurentnosti, posebno u odnosu na proizvođače iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Podsjetio je da je bilo predloga za postepeno povećanje minimalnih zarada, te izrazio očekivanje da će Vlada uvažiti primjedbe privrede i razmotriti korekciju predloženog modela, kako bi se uskladili bolji standard zaposlenih i očuvanje konkurentnosti domaće proizvodnje.

Privrednici su tokom sjednice izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog mogućih posljedica primjene Euro modela, ocjenjujući da bi dodatno povećanje troškova rada moglo ugroziti poslovanje, posebno malih i srednjih preduzeća, kao i konkurentnost domaće proizvodnje. Ukazali su na to da kompanije nemaju dovoljno prostora da nova opterećenja apsorbuju iz postojećih prihoda, pa bi ona neminovno dovela do povećanja cijena proizvoda i usluga, što bi domaće proizvođače stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju iz regiona. Naročito zabrivanja i najava   pojedinih trgovačkih lanaca da neće prihvatiti povećanje cijena domaćih proizvođača do kraja aprila 2027. godine, pa se opravdano postavlja pitanje kako će se u ovom sektoru sprovesti Euro model, koji neminovno dovodi do značajnijeg povećanja troškova proizvodnje i što će direktno uticati na rast cijena domaćih proizvoda.   

Upozorili su da bi najveći teret osjetile kompanije koje zapošljavaju deset i više radnika, dok bi pojedini privrednici mogli biti prinuđeni da smanjuju obim poslovanja, odustaju od investicija ili gase preduzeća. Istakli su i da bi rast cijena domaćih proizvoda, poput mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda, mogao dodatno otežati njihov plasman na tržištu, posebno u konkurenciji sa jeftinijim uvoznim proizvodima. Privrednici su ukazali i na rizik od širenja sive ekonomije, kao i na potrebu da se prilikom kreiranja ekonomskih mjera uzme u obzir kupovna moć stanovništva.

Srđan Jovović, vlasnik i osnivač pivare ,,Mamut’’ ukazao je na sve teži položaj preduzeća, navodeći da su se od osnivanja njegovog udruženja već ugasile tri kraft pivare. Istakao je da privrednici godinama ukazuju na iste probleme, ali da izostaju konkretna rješenja i adekvatna komunikacija sa nadležnim institucijama. Prema njegovim riječima, povećanje troškova rada za kompanije koje zapošljavaju deset i više radnika moglo bi značiti rast cijena proizvoda od 20 do 40 odsto, u zavisnosti od strukture poslovanja. Naglasio je da je neophodno uspostaviti neposredniju saradnju sa nadležnim ministarstvima i obezbijediti konkretnu podršku proizvođačima, umjesto da se problemi iznova razmatraju bez vidljivih rezultata.

Dragan Kujović, potpredsjednik Privredne komore, podsjetio je da je Komora organizovala sjednice 11 odbora udruženja kako bi sagledala uticaj Euro modela na različite privredne sektore. Istakao je da su stavovi i zahtjevi privrede objedinjeni i upućeni Vladi, uz inicijativu da se organizuje neposredan razgovor sa predstavnicima izvršne vlasti. Poručio je da je važno nastaviti dijalog i pokušati pronaći rješenja koja će uvažiti i interese zaposlenih i održivost poslovanja kompanija, te da bi i djelimično korigovanje predloženog modela, na osnovu realnih ekonomskih pokazatelja, predstavljalo značajan pomak.

Marko Radonjić,  direktor Agencije za plaćanja je istakao da je zadovoljan i adekvatno plaćen radnik preduslov produktivnosti i uspješnog poslovanja kompanija, ali da je istovremeno neophodno sagledati kako će povećanje zarada uticati na troškove proizvodnje, cijene proizvoda i konkurentnost domaćih proizvođača. Naglasio je da je važno pronaći održiv balans između unapređenja standarda zaposlenih i očuvanja stabilnosti privrede. Osvrćući se na podršku poljoprivredi, naveo je da Ministarstvo kontinuirano upućuje zahtjeve za dodatna sredstva prema Ministarstvu finasija, između ostalog i zahtjev za dodatnih osam miliona eura za nabavku traktora, zatim za program otkupa jagnjadi i dr.

Mirsad Spahić, Ministarstvo poljoprivrede, istakao je da zaposleni imaju pravo na veće zarade i bolji životni standard, ali da je jednako važno da za te zarade mogu obezbijediti i veću kupovnu moć. Ukazao je na potrebu da se prije primjene novih rješenja urade konkretne analize njihovog uticaja na pojedine privredne sektore, posebno poljoprivredu, kako bi se sagledalo može li privreda iznijeti dodatna opterećenja. Naglasio je i značaj intenzivnije komunikacije između institucija i privrednika, kao i udruživanja poljoprivrednih proizvođača radi jačanja njihove konkurentnosti pred pristupanje Evropskoj uniji. Posebno je izdvojio potrebu donošenja zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, koji bi trebalo da pruži bolju zaštitu domaćim proizvođačima u odnosima sa trgovinskim lancima.

Govoreći o realizaciji IPARD III programa, predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede najavili su  da se početkom naredne godine planira raspisivanje javnog poziva u okviru mjere 3, koja se odnosi na preradu, sa fokusom na upravljanje otpadom i otpadnim vodama u prehrambenoj industriji. Radonjić je istakao da u ovom trenutku kroz IPARD program nema dovoljno sredstava za finansiranje izgradnje potpuno novih prerađivačkih kapaciteta, ali da s do kraja iduće godine postoji mogućnost podrške nabavci opreme ukoliko se ostvare uštede u programu. Takođe je najavio akreditaciju dodatnih mjera 4, 5 i 6, čime bi se omogućilo korišćenje značajnog dijela raspoloživih sredstava. U zavisnosti od dinamike realizacije programa i saglasnosti Evropske komisije, postoji mogućnost preusmjeravanja neutrošenih sredstava ka investicijama za koje se pokaže najveća potreba, posebno u sektoru prerade i poljoprivredne proizvodnje.

Privrednici su još jednom poručili da povećanje zarada mora pratiti pažljivo sagledavanje mogućnosti privrede i konkretne mjere podrške, jer se bolji standard zaposlenih ne može dugoročno graditi na račun održivosti kompanija, domaće proizvodnje i radnih mjesta.